02-03.09.2023. Maglić od Mratinja sa pogledom na Pivu i Sou nebesku*

Oj Magliću ogrno si ledja

Oko tebe ima dosta medja,

Volujak je tebi kabanica

A Bioč ti ljevša (ljepša) perjanica

Dva ti pleća kao u čovjeka

Ispod tebe teče Piva rjeka

Sa juga ti planina Kručica

Sa sjevera gora Perućica

(stihovi Marka Vukovića iz Mratinja)

Evo nas pred zoru na ulazu u Mratinje, tu nas čeka terensko vozilo da nas izveze do katuna Prepeličje, a odatle peške do vrha Maglića, pa preko Carevog dola opet do Mratinja…To je plan.

Staza vodi najpre kroz šumu, pa nakon sat vremena izlazi na čistinu, na Ulobiće odakle se pruža sjajan pogled na masiv Bioča  Penjemo se na jedan vidikovac sa koga se lepo vidi Pivsko jezero, pa je ukupan doživljaj fantastičan Usput smo prošli i pored jednog stećka, kamenog spomenika za koga legenda kaže da je bilo mesto okršaja bogumila i pravoslavaca zbog zabranjene ljubavi dvoje mladih…Postoji čitav niz stećaka postavljenih u krug na ovom mestu ali su zarasli u travu i nisu uočljivi. U dolini ispod nas jezero nastalo pregradjivanjem reke Pive. Jezero je svojim nastankom potopilo najplodniju zemlju ovoga dela Crne Gore. Radjalo je sve. Mnogi stariji ljudi su neposredno posle nastanka jezera naprasno umirali. Pretrpostavlja se da je razlog bila tuga za nepovratno izgubljenim oranicama, baštama, voćnjacima…Ne znam koje je boja bila Piva dok je bila samo reka, kažu da je voda promenila i boju, ali danas izgleda zanosno plavetno medju visokim liticama. Zemlju seljacima država nije mogla da vrati, ali je zato izmestila Pivski manastir nekoliko kilometara dalje. Manastir je izgradjen u 16. Veku, Gradjen je 13 godina, a toliko je trajala i njegovo izmeštanje na drugu lokaciju. U crkvi manastira freska Mehmed paše Sokolovića sa turbanom na glavi. Zadužio je manastir pomogavši njegovu izgradnju, a možda je upravo i zbog toga bio žrtva zavere i pogubljenja.

Izlaskom na vrh Maglića završili smo prvi deo plana. Sada se valja spustiti preko Carevog dola do Mratinja. Ima staze, pa nema staze, pa sipar, pa trava, pa šuma, nisko rastinje…Jedan oštar spust, ulazimo u šumu u kojoj nas hvata mrak, a posle par sati izadjosmo na put gde nas po dogovoru čeka prevoz. Preko 12 lepih i uzbzdljivih sati na stazi. Sledi odlazak u smeštaj kod ljubazne porodice Ćalasan gde večeramo i odlazimo na počinak.  

Imalo se šta i čuti i videti toga dana. Istinite price o susretima Mratinjana sa medvedima kojih ovde ima poprilično,  pričama iz bliže i dalje istorije, legendama, bitnim datumima iz perioda obnove zemlje nakon Drugog svetskog rata…Mnogo toga, a ponajviše iz geografije nam je pričao Vladeta Vuković koji je i sam rodom iz Mratinja. On je ujedno i osmislio ovu akciju, a u sprovodjenju iste nam je pomogao i Dragan Vuković ovdašnji. Na uspon su pošle i dve mlade devojke od 15 I 17 godina koje su hrabro, bez roptanja i uz osmeh podnele sve teške, a bilo ih je, delove staze. Prave planinke. Činjenica da su se mnogi ljudi iselili iz ovoga kraja dovela je dotle da su nekadašnje čistine postale šumarci kroz koje je sve teže proći. Manje je i stoke koja bi “čistila teren” od nepoželjnog rastinja.

Sutradan smo krenuli put Durmitora uživajući u pogledu na okolinu. Krug oko Durmitora i kratak boravak na Žabljaku je bio ujedno i kraj jedne lepe price koju je Vladeta osmislio.

Hvala mu!

  • *Soa nebeska. Tri vrha Durmitora izdaleka nalik raklji (Bobot, Djevojka i Bezimeni) koji kao da drže nebo.


One Comment

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *