Iz proleća u zimu, pa opet u proleće…Sneg na planini, a kojih stotinak metara niže rascvetale se jabuke. Posle pešačenja družili se sa domaćinima, meštanima iz sela Blaznava podno Rudnika. Spremili nam ručak, posvetili nam svoje vreme, a voćnjaci im procvetali milina jedna. Život koji se da videti i skoro opipati. A kada cveta i buja voli i smrt da navrati, da uzme svoj deo.
Robi, osmeh za kraj molim te.
Thanks for your blog, nice to read. Do not stop.