Jer za ljubav treba imat dušu…
Četiri dana druženja i planinarenja po Djerdapu sa gostima iz Crikvenice, Rijeke, Kvarnera (PD “Strilež”-Crikvenica)…
Nostalgično putovanje uz pominjanje tema iz zajedničke prošlosti, lako razumljivim i sličnim humorom kojim smo bojili zajedničke dane.
Popeli se na Mali I Veliki Štrbac, obilazili vidikovce ka Dunavu, Lepenski Vir, pa skelom od Rama prešli na banatsku stranu. Prošetali po vršačkom bregu I lepo se družili uz muziku na zajedničkoj večeri u Vršcu.
Na dan povratka je bilo vremena za obilazak Kalemegdena i centra Beograda. Rastali smo se uz obećanje da ćemo druženje ponoviti, u Srbiji, Hrvatskoj gde god…
Raspad bivše velike države i ratovi učinili su da se otudjimo jedni od drugih. Ovakvi susreti su dragoceni upravo jer se vidi da se medjusobne razlike i nepoverenja sapliću i obijaju o ono što nas spaja i što nam je zajedničko, a to je jezik koji nas trajno vezuje. Bilo mi je čast I zadovoljstvo da budem jedan od domaćina ovakvim gostima.
A ovako je ove dane doživela Laura jurin, vodič PD “Strilež”:
Na lijepom plavom Dunavu….
Ništa nije slučajno…..
Planinarenje po Đerdapu !! Izlet koji nam se već duže vremena motao po glavama potaknut idejom Bojana i njegoveMarine, nas dvije vodičice Laure i Irene i naše Marine, na naše veliko zadovoljstvo realiziran je pred nekoliko dana.U drugom mjesecu prošle godine naše društvo je po planu imalo izlet na Stazu kuša i krša i baš je te daneBojan ( slučajno ?? ) bio u Crikvenici, hodao s nama po našoj stazi i pala je ideja da složimo planinarski izlet po NP Đerdap.Svaki, a pogotovo višednevni izlet pa još na udaljeno odredište zahtijeva veliki trud oko organizacije.Sve je posloženo, pripremljeno, rezervirano uz puno promjena i kombinacija i na kraju smo imali izlet za pamćenje.Ništa, ali baš ništa ne bi bilo tako savršeno da nismo imali ogromnu pomoć oko pripreme i vođenja izleta naših domaćinai vodiča Bojana i Vlade. Dečki velika hvala za vaš trud i naklon do poda !!Planina Miroč sa svojim vrhovima i vidikovcima nas je oduševila, a pogledi na Dunav očarali. Vožnju brodom popodne toga dananismo realizirali jer je eto ( slučajno ?? ) baš taj dan puhao jaki vjetar. Hvala onome ko nam je poslao vjetar ! Uživali smo na prelijepimšumskim stazama hlađeni vjetrom s Dunava….Vratili smo se skoro 7000 godina u prošlost na prekrasno uređenom arheološkom nalazištu Lepenski Vir, razgledali malo “mlađe” utvrde,vozili se skelom po lijepom plavom Dunavu, istraživali skrivene staze Vršačkih brda i zajedničkom večerom i druženjem zaključili našizlet.
Ono što ne volimo , ali je neminovno….povratak.
Vozimo se Banatskim ravnicama, a sa radia pjesme Đorđa Balaševića…netko iza mene govori “Vlada kako si to namjestio ?” ” Ma nisam .. eto slučajno sad njegove pesme sviraju…”a ja pomislim – ništa nije slučajno.Uz stihove svima nam dragog Panonskog mornara napuštamo njegove ravnice.Približavamo se Beogradu praćeni nježnim zvucima melodije Na lijepom plavom Dunavu…slučajno ??Jazz na Kalemegdanu, gradski štih Knez Mihajlove i šarm Skadarlije….prekratko, ali kako kažu stihovi—da možda ipak negde srešćemo se još…Puni dojmova vraćamo se sa našeg izleta, nosimo najljepše uspomene i nadamo se da smo zauvijek povezali plavi Jadran i plaviDunav za nas i za neke buduće generacije.