Bili smo na Rili. Prespavali u domu na Rilskim jezerima. U nedelju ujutro sam pročitao poruku sa mobilnog koja je očigledno prispela kasno prethodne večeri…Poruka je glasila “Jel istina za Goksija…” Ništa više, a sve je bilo jasno, pitanje je sadržalo i odgovor, ne slutnju već strašan odgovor…
Taj dan oko podneva izašli smo na Maljovicu, jedan od vrhova Rile. Usput sam u sebi pevušio parafrazu pesne koju si voleo…”Još se moje srce nada da ćeš meni opet doći…”. Možda jednoga dana saznam da sam i ja ostao tamo negde i da se više nikada neću vratiti. Tada ćemo se možda ponovo sresti, jerdnoga dana ko zna gde…
Sta reci?Reci nestanu a suza niz lice krene kad na put bez povratka ode covek velikog srca,tople duse ,sirokog osmeh…
Veliki planinar i covek. Pomagao je i planinarima i vodicima.
Neka mu je laka zemlja. Zdenka Luburic