15-21.06.2026. Strogula, Parga, Aheron…

Planinu Timfos, venac severni Pindi, nekada je naseljavao narod po imenu Karakačani ili Crnovunci (mnogi su čuli za karakačansku ovcu) koji su u svom nomadskom životu dobacili i do naših krajeva, gde su staroplaninske čobane učili da prave kačkavalj. Obližnja klisura Vikos, vrletna i nepristupačna vrvela je od života od vajkada. Stare drvene mostove koji su povezivali sela, zamenili su kameni lučni, a koje su finansirali bogatiji grčki trgovci sredinom 19.-og veka. Danas ih ima na nekoliko desetina očuvanih i upotrebljivih. Vlasi i Cincari takodje vode poreklo iz ovih krajeva, pa otud i neki nama bliski toponimi…

Južni Pindi,Tzumerka ili Džumerka (asocijacija na čener, črno…) je negostoljubiviji deo masiva bar po izgledu. Pristupnih puteva ima, užih ili širih zavisi gde se zateknete u pokušaju da dodjete do sela Pramanta gde smo se mi zaputili sa namerom da ostanemo par dana pre nastavka puta za more… Imali smo vremena da se popenjemo na jedan od vrhova Tzumerke, Strogula (2112m),  i da obidjemo par okolnih sela.

Uspon na vrh Strogula je srednje težak, nekome može biti i baš težak s obzirom da je u većem delu vrlo strm, a da je staza gruba i kamenita. Nema zahtevnih tehničkih detalja, a sajla na koju nailazite pre završnog uspona je tu da vam pomogne da prodjete jedan procep, a ne da vas obezbedjuje od opasnog pada. Ponesite dovoljno vode, hlada nema…Vratili smo se istom stazom, a kratko smo nastavili grebenom kla vrhu Roka, ali je ta strana za spuštanje strmija, pa se nisam usudjivao da rizikujem zbog kolena. Dom (Pramanta) u kojem smo spavali je odlična početna tačka, smeštaj u višekrevetnim čistim sobama sa kupatilom…

Sutradan smo se zaputili ka selu Kalarites da starom dobrom kaldrmom stignemo do susednog sela Sirako. Grmljavina i kiša su naše pešačenje preinačili u kratku šetnju i ubrzo smo krenuli ka moru. Četiri dana u Pargi uz obilazak kanjiona reke Aheron i okolnih plaža…

Uglavnom jedno lepo putovanje na kome nije stradao niko sem boce dobre šljivove rakije koju sam poneo na dar jednom Grku u Pargi, a koga nisam našao, pa je uz nekoliko manjih flaša cipure (loze) dobro došla u večernjem satima na terasi u smeštaju….

Valjalo bi da sledeći izveštaj bude sa vrhova Smolikas (najviši vrh Pinda) i Gramos…Biće…

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *